Skip to main content

ALEKSANDAR KOCIĆ: Pobeda ili poraz Angele Merkel

Autonomija 26. сеп 2017.
< 1 min čitanja

Pobedila Angela, ali ne baš ubedljivo. Pobedili i ovi nacionalisti, samim tim što su ušli u parlament. To je otprilike ishod nema?kih izbora. Ipak, ne zaboravimo, Angela Merkel je tek tre?i posleratni nema?ki kancelar koji je osvojio . Nije malo.

Ipak, štampa u Nema?koj nije baš impresionirana. „Pobeda iz no?ne more za kancelarku“, „Osveta“, „Poraz od 1-0“ – samo su neki od naslova u nema?koj štampi. Demohriš?ani Angele Merkel osvojili su 20 odsto manje glasova nego pre ?etiri godine, i to uz nisku nezaposlenost, snažnu ekonomiju i izbalansiran budžet. Zbog takvog ishoda izbora, najprecizniji je možda list Frankfurter rundšau, koji konstatuje da je „kancelarka na?ena, traži se vlada“. Pobeda Angele Merkel nije nijednog trenutka bila dovedena u pitanje, samo je bilo neizvesno koliko ubedljiva ?e biti. Sad kad je glavni protivkandidat Martin Šulc rekao da ?e njegove socijaldemokrate (SPD) napustiti koaliciju sa kancelarkinom Demohriš?anskom unijom (CDU), Angela Merkel ?e u?i u pregovore sa liberalnim Slobodnim demokratama i Zelenima. Svi politi?ki akteri rekli su da ne?e ulaziti ni u kakve koalicije sa ekstremno desni?arskom Alternativom za Nema?ku koja je osvojila više od 90 mesta (od ukupno 709) u Bundestagu.

Uspeh ekstremnih desni?ara jeste neuobi?ajen za Nema?ku, ali ne treba mnogo da zabrinjava. Alternativci ?e biti prisutni u parlamentu, na televiziji i uopšte u javnom životu više nego pre, ali to ne zna?i da bi Nema?ka uskoro mogla da sklizne u onu prošlost od koje nikako da pobegne. Desni?ari su ušli u parlament, ali ne i u vladu, a Nema?ka je sasvim stabilna demokratija sa mehanizmima da spre?i dalje širenje ekstremnih politi?kih opcija. I to upravo zbog svoje prošlosti.

Ipak, uspeh Alternative za Nema?ku dobro se uklapa u ja?anje populizma u zapadnom svetu i krizu demokratije. Kao prethodno u Britaniji i Francuskoj, tako je i sada u Nema?koj glavni uzrok uspona ekstremista – pitanje migracije. Britanci su svoje nezadovoljstvo prvo probali da izraze na izborima pre tri godine, na kojima je oko ?etiri miliona ljudi glasalo za antiimigracijski UKIP, ali to nije vredelo, jer britanski izborni sistem favorizuje samo velike partije. Onda su otišli korak dalje, pa su na referendumu glasali za izlazak iz Evropske unije. Koliko god to možda izgledalo kao ishitrena i naivna odluka, ona je ukazala da u EU stvari ve? duže vreme ne idu kako treba. Sad smo videli da i mnogi Nemci smatraju da je Merkelova pogrešila kada je velikodušno otvorila vrata afri?kim i bliskoisto?nim izbeglicama. I zato su je kaznili, uslovno re?eno. Ipak Merkelova je pobedila i sada je, zajedno sa Emanuelom Makronom, ?eka veliki posao popravljanja svega što ne štima u evropskom projektu.

Makron se zalaže za dalje integracije u evrozoni i predlaže zajedni?ki budžet i ministra finansija. Angela Merkel bi do pre para dana to možda i podržala, uz sve rezerve koje je ve? iznela, ali sada, oslabljena, verovatno ne?e smeti da ide tako daleko. Ona nije protiv zajedni?kog budžeta, ali minimalnog, kao što nije ni protiv nekakvog predloženog „Evropskog monetarnog fonda“, koji ?e sada, ako u?e u koaliciju sa liberalima, teško progurati. Sve u svemu, teško je o?ekivati neki veliki zaokret u nema?koj politici prema Evropskoj uniji, bar kada je dalja ekonomska integracija u pitanju, jer se Nemci ozbiljno boje situacije u kojoj ?e (opet) morati da vade svoje prijatelje iz bule. A bez integracija u ekonomiji i finansijama, teško da ?e biti bilo kakvih drugih.

Angela Merkel se do sada pokazala kao pragmati?an politi?ar neoptere?en ?vrstim ideološkim uverenjima, dakle idealna za ovo post-ideološko vreme. To je, izme?u ostalog, pokazala time što je prvo velikodušno primila milion migranata, da bi posle, kad je videla da Nemci nisu baš toliko velikodušni, sklopila moralno veoma sumnjiv pakt sa Erdoganom u Turskoj, kojim je priliv izbeglica sa te strane skoro u potpunosti zaustavljen. Sad se može o?ekivati da zaoštri stav prema onim ?lanicama EU, uglavnom u isto?noj Evropi, koje se opiru ravnomernijoj podeli izbegli?kog tereta. Zašto bi to uradila? Zato što, prema nekim izveštajima, mnogi u njenoj stranci duboko veruju da do ovakvog uspeha Alternative za Nema?ku nikada ne bi došlo da su evropski partneri, poput Poljske i Ma?arske, preuzeli na sebe više izbeglica.

Kako stvari stoje, u narednom periodu ima?emo stabilnu Nema?ku, sa donekle oslabljenim kancelarom okrenutim pre svega unutrašnjim pitanjima i problemima. Nema?ka ?e svakako ostati proevropski orijentisana, ali možda umerenije nego ranije. Na globalnom planu, najverovatnije ?e sa?ekati da Tramp ode i da se ovo sa Britanijom nekako raspetlja. Sama Angela Merkel rekla je nedavno da je vreme kada se Evropa u potpunosti oslanjala na druge, misle?i na Britaniju i Ameriku, sada skoro pa gotovo. „Sada je na nama Evropljanima da preuzmemo sudbinu u sopstvene ruke“, rekla je u maju. Mnogima je tada upalo u o?i kako smo „Mi“ u njenom govoru Evropljani, a ne Nemci. Posle nedeljnih izbora, sasvim je mogu?e da ti „Mi“ budu malo više Nemci a malo manje Evropljani.

(Autonomija – foto: Beta/AP)