Skip to main content

TIHOMIR NOVAK: Fikus u kabinetu

Izdvajamo 20. јул 2017.
3 min čitanja

Skupština Srbije treba da izabere novog zaštitnika građana. Odbor za ustavna pitanja predložio je Zorana Pašalića, čoveka za koga niko od ljudskopravaša nikada nije ni čuo.

Izbor zaštitnika građana je i prilika da se baci još koji kamen na Sašu Jankovića. Među onima koji spremni da u tome nesebično volontiraju je i sadašnja predsednica republičke asambleje, koja je i izrazila nadu da se novi zaštitnik neće baviti politikom.

Kakva kolosalna glupost! A čime bi zaštitnik građana trebalo da se bavi? Pa, ljudska prava su još uvek – i u ovakvoj zabiti, kakva je Srbija – politički koncept, zar ne?! Od kako je moderne političke zajednice glavni i najopasniji kršitelj ljudskih prava je vlast, dakle državni moćnici, pa je i logično da je durbin zaštitnika građana usmeren na ponašanje vlastodržaca. Zaštitnik građana ne sme da se bavi stranačkom i arkanskom politikom, ali se politikom ljudskih prava mora baviti. To mu je, valjda, opis posla: da preko ljudskih prava redistrubuira moć u korist onih čija prava bahati, moćni i neodgovorni na političkim pozicijama i u upravnom aparatu, bezočno gaze.

Osim toga, svako onaj ko se bavi ljudskim pravima mora biti, po prirodi svog posla, fundamentalist. Fundamentalist u smislu da su mu ljudska prava, kako je svojevremeno objasnio Žarko Puhovski, iznad religije, domovine i nacije. I Kosova, takođe. Sudeći prema ponašanju sadašnje predsednice vlade, ministra inostranih dela i predsednice srbijanske asambleje, stvari u pogledu ljudskih prava u Srbiji bi trebale biti posve drugačije. Radnici, na primer, ne bi smeli da štrajkuju, jer time ozbiljno otežavaju namere vlade da usreći i njih, i narod. U skladu sa tim, ni zaštitnik građana ne bi smeo kao ukazuje na sramotno ponašanje predsednika vlade glede divlje gradnje i, na primer, Savamale, nego bi, jel, morao da ga uzme u zaštitu od napisa u nekim dž novinama.

Time što nije branio Vučića, Miloš Janković je, recimo, smanjio svoje šanse da bude izabran za republičkog zaštitnika. Poruka ne može biti jasnija – podršku vladajuće većine može dobiti samo onaj ko je spreman da, u ulozi zaštitnika ljudskih prava, brani vlastodršce od napisa u štampi i samo onaj ko je spreman da ćutke pređe preko njihovih brljotina i gluposti.

A što se tiče predsednice srbijanske skupštine, njoj bi bilo bolje da ćuti i javno se ne šokira, odnosno ne blamira. Ona je, kaže, šokirana „ponašanjem v.d. zaštitnika građana i visokih apanaža“. Deo izjave koji se odnosi na visoke apanaže je čist bezobrazluk. O (visokim) primanjima zaštitnika građana je odlučivala skupština na čijem je ona sada čelu, a ne zaštitnik građana ili zaposleni u toj instituciji. To pitanje je već odavno elaborirano. Zašto se, onda, po hiljaditi put ističu visoka primanja? Zato da bi se Saša Janković moralno diskvalifikovao, politički delegitimisao, a u javnosti i među osiromašenim građanima stvorio animozitet prema njemu.

Da snishodljivost predsednice srbijanske asambleje nema granica, vidi se i iz onog dela njene izjave gde ona kaže da svi treba da reagujemo kada je ugrožen život predsednika države. Predsednik republike je prvi među jednakima i nije jasno zašto bi građanima njegov život bio vredniji od njihovog ili života bilo kog člana društva. Kada, od nepravde i bede kojoj su izloženi, radnici seku sebi prste ili se kače o štrangu, nema ni glasa od predsednice skupštine, nema ni traga od pokušaja da animira građane kako bi sačuvali životi očajnih ljudi. Život radnika, očito, nije toliko vredan, kao život moćnog političkog oligarha i njenog partijskog šefa.

Na koncu, kad se ponižava predsednik republike, da li se time, kako kaže Naša Maja, ponižava cela Srbija? Naravno da ne. Kad se „ponižava“ predsednik republike, onda se ponižava samo obnašatelj dužnosti predsednika republike, a ne Srbija, jer se između Aleksandra Vučića i Srbije nikako ne može staviti znak jednakosti. Ova vrsta totalizacije je uvod u poredak u kome se ni vlast, a ni Zaštitik građana, neće baviti svojim poslom. Zapravo, u takvom poretku nikakav zaštinik građana, čak i kad bude izabran, nije potreban. Sem kao fikus u kabinetima totalitarizatora.

(Autonomija)