Nije prvi put da se Obavještajno-sigurnosna agencija BiH nađe u središtu neke afere – podsjetimo da su banjalučke Nezavisne novine 2011. godine objavile 5.000 brojeva koji se, navodno, prisluškuju a da se nikad zvanično nije saznalo ko je dao te brojeve, ili objavljivanje pojedinih transkripata prisluškivanih razgovora i tajnih video snimaka u Sarajevu koji su se koristili za političke obračune – ali nikad nisu bili ovoliki politički pritisci da se na odgovornost pozove (i smjeni) direktor OSA-e i da se OSA neutralizira, odnosno stavi pod političku kontrolu i to onih koji zagovaraju i(li) aktivno rade na razbijanju BiH.

Američka pomoć BiH u obnovi i revitaliziranju institucija BiH se prevashodno ogledala u pomoći i pokroviteljstvu u formiranju Oružanih snaga BiH, stvaranju nezavisnog i autoritativnog pravosuđa i obavještajne službe. No, politike Milorada Dodika i Dragana Čovića uspjele su ovladati pravosudnim sistemom, tačnije Visokim sudskim i tužiteljskim vijećem, a Oružane snage su definitivno destabilizirale aferom izazvanom upotrebom pripadnika Oružanih snaga 9. januara, kada se obilježavao dan Republike Srpske.

Preko Milana Tegeltije Dodik i Čović su ovladali VSTV-om, preko VSTV-a Sudom i Tužiteljstvom BiH, a preko Marine Pendeš i Ante Jeleča upravljaju Ministarstvom odbrane, odnosno Oružanim snagama i produciraju krizu i njihovo stalno slabljenje. Svoj doprinos oko obilježavanja 9. januara dao je i Mladen Ivanić pokušavajući se dodvoriti biračima i dokazujući da je “veći Srbin” od Dodika, a zamjenik ministra odbrane (iz Radončićevog SBB-a) preuzeo je odgovornost za aferu amnestirajući tako političke naredbodavce (zlo)upotrebe Oružanih snaga BiH na “smotri” u Banja Luci 9. januara 2017. godine.

Ličnost dana

Više je no jasno da Milorad Dodik i Dragan Čović više i ne kriju svoju zajedničku politiku u sklopu koje je, kao veoma važno pitanje, stavljanje OSA-e pod kontrolu. Dešavanja dodatno usložnjavaju sukobi SNSD-a sa Savezom za promjene u Republici Srpskoj, ali i odnosi koalicionih partnera koji u Federaciji čine vlast – SDA i SBB, odnosno podrška lidera SBB-a Dodikovoj i Čovićevoj inicijativi da se OSA stavi “pod kontrolu”. Kao što je i činjenica da su Dodik i Čović, s ciljem realiziranja vlastititih interesa koji se svode na finansijsku i političku moć na područjima gdje neprikosnoveno vladaju – tek izvršioci politika koje dolaze iz vana, a kojima je cilj destabiliziranje BiH i blokada njenog puta u NATO i evropske integracije.

Najnovijem, sinhroniziranom napadu Milorada Dodika i Dragana Čovića na OSA-u i njezinog direktora pridružio se i Fahrudin Radončić. Naravno, svako od njih pojedinačno to radi iz svojih privatno-političkih razloga, a to što su im ciljevi u ovom slučaju isti – uništiti službu (koje se, očito, boje) samo im olakšava “posao”. Almir Džuvo, bivši i prvi direktor OSA-e, nije imao problema sa srpsko-hrvatskom politikom. Uostalom, podsjetimo da je on (incognito) kao direktor OSA-e dobio pasoš Republike Hrvatske od svog kolege Tomislava Karamarka (što je samo po sebi skandal, ali i pokazatelj odnosa i kako je Džuvo radio), a uz to je Džuvo svom zamjeniku Risti Zariću, dao odriješene ruke da radi šta hoće u oblasti tzv. islamske problematike, kao i da o svemu što OSA radi direktno izvještava Dodika.

Nema nikakve sumnje da je pragmatični Džuvo prevashodno radio za svoje interese, pri čemu je cijelo vrijeme mandata odigravao uspješno i sa bošnjačkim političkim liderima i mora mu se priznati da se pokazao vispreniji od njih jer je u play off-u sebi osigurao ambasadorsko mjesto BiH u NATO-u. Džuvu je predložio Radončić, koji je potom, a prije svog hapšenja, najavio parlamentaru istragu protiv Džuve. No, Izetbegović je podržao Radončićev pijedlog i Džuvo je otputovao za Bruxelles, a mjesto direktora OSA se oslobodilo za Osmana Mehmedagića, Izetbegovićevog kadra.

U decembru 2014. kao ličnost dana u Avazu je promoviran Almir Džuvo “direktor na ponos BiH”, pri tom nazvan i “samozatajnim profesionalcem”, da bi u julu 2016. Džuvo ponovo bio proglašen ličnošću dana, ali ovaj put kao “čovjek opasnih namjera”, koji je upoređen sa Aleksandrom Rankovićem i proglašen odmetnutim špijunom, dok se glorificirao dolazak Osmana Mehmedagića na čelo OSA-e. Već u aprilu 2016. Mehmedagić je bio ličnost dana u Avazu, koji ga je okarakterizirao kao “čovjeka za sigurniju BiH”. Međutim, 29. juna 2017. u avazovom tekstu “Bakir opet kompromitira Predsjedništvo BiH” navodi se kako je direktor OSA-e “Bakirov obavještajni potrčko”: “Izetbegovićev obavještajni potrčko Osman Mehmedagić, zvani Osmica, nesavjesno je radio svoj posao i nije upozorio svog kućnog, stranačkog i državnog šefa (…) jer se Mehmedagić bavi političkim procesima protiv Izetbegovićevih političkih rivala i trčkara od sudije do sudije, od tužioca do tužioca, od SIPA-e do Federalne uprave policije, od ambasade do ambasade, ali i kontaktira bočnim vezama s najtežim kriminalcima koji leže u zatvorima…”

Preko Milana Tegeltije Dodik i Čović su ovladali VSTV-om, preko VSTV-a Sudom i Tužiteljstvom BiH, a preko Marine Pendeš i Ante Jeleča upravljaju Ministarstvom odbrane, odnosno Oružanim snagama i produciraju krizu i njihovo stalno slabljenje

Bez obzira na prvobitni tekst u Avazu (koji nije bio ništa do probni balon kojim se ispitivalo da li će novi direktor nastaviti Džuvinu praksu sjedenja na više stolica) diskreditiranje Osmana Mehmedagića krenulo je i prije nego što je imenovan za direktora OSA-e, čemu je sigurno doprinijela i informacija da su Amerikanci bili protiv njegovog imenovanjima, smatrajući da nema potrebnu stručnost i iskustvo za tako važnu i odgovornu poziciju. Mediji su Mehmedagića od početka optuživali da je lojalan jedino Izetbegoviću, povezujući ga s islamističkim krugovima, do najnovijih (kojima očito i sam doprinosi) po kojima mu se supruga bavi istragama u OSA-i i obačunava s njegovim političkim protivnicima preko svoje FB stranice, kao i da su se Mehmedagiću zamjerili neki visokopozicionirani dužnosnici SDA koji nisu podržali “pjevački angažman” njegove supruge, do toga da se njihovi bračni odnosi prenose na sferu državnog nivoa.

Zavisnost od Rusije

No, afera oko OSA-e puno je ozbiljnija priča od samog Mehmedagića, jer da je u ovom trenutku na njegovom mjestu i neko drugi, OSA bi se našla na udaru. Naime, ono što se ne zna, a o čemu se ni u jeku afere oko OSA-e, u koju se uključuju mnogi svojim komentarima i izjavama koje diskreditiraju ovu agenciju, ne govori jeste činjenica da OSA, između ostalog, radi na otkrivanju i sprečavanju djelovanja ruskih obavještajno-sigurnosnih službi (i to ne samo u BiH), ali i djelovanju srbijanskih i hrvatskih agencija na području BiH. I to jeste stvarni problem, pogotovo za Dodika zbog koga zaista ima razloga za galamu koju podiže oko OSA-e i javno od Hrvata u BiH traži podršku za stavljanje pod kontrolu ove gancije.

Do promjena je došlo nakon zadnjih izbora, odnosno dolaskom Trifka Buhe, Ivanićevog čovjeka, na poziciju Riste Zarića, dakle zamjenika direktora OSA-e, kada dolazi i do prekida odnosa s Dodikom koji više nema izvještaje o tome šta OSA radi. Po nezvaničnim obavještajnim podacima čak se preko Banja Luke dokumentiraju Dodikovi kontakti s Rusima, odnosno sve aktivnosti kojima Rusija podriva put BiH u NATO i Evropsku uniju po sličnom receptu koji je rađen u Crnoj Gori, a što je prekinuo i zaustavio Milo Đukanović. S obzirom na ove informacije jasno je zašto Milorad Dodik OSA-u smatra neprijateljskom organizacijom – jer istražuje njegovo djelovanje sa stranim obavještajnim službama, a protiv interesa BiH. Uostalom, ruski agenti su tu da bi njemu pomogli da ostane u vlasti i zadokumentovano je, recimo, šta se dešavalo u vrijeme lokalnih izbora na terenu. Kao što su dokumentovane i veze Dodika sa Rusima, na početku preko Beograda, a potom sa Srbima iz Crne Gore i Kosova, s ciljem razbijanja NATO uticaja i širenja i jačanja Rusije što je umnogome i pomoglo da Dodik bude stavljen na američku crnu listu.

Zbog svega ovoga ne čudi što je ražalovani Zarić, dugogodišnji Džuvin zamjenik, upravo taj koji se dovodi u vezu s ukradenim dokumentom iz OSA-e, a koji je doveo do izbijanja tzv. afere Ušće, kojim se svjesno htjela izazvati kriza, a iza čega direktno stoje ruske službe, ali i službe iz Srbije. I Moskvi i Beogradu odgovara stanje kakvo jeste u Republici Srpskoj i poslušni Dodik koji zarad svojih interesa, a u duhu politike Rusije i Srbije, konstantno izaziva krize u BiH, čini je nesigurnom, podijeljenom, s nacionalnim tenzijama (u koje konstantno stalno uključuje izmišljanje islamskih ino faktora) i kojima stalno šalje poruke kako je BiH neodrživa kao država i kako je u njoj suživot nemoguć.

Sinhronizirani napad na OSA-u reakcija je na (moguća) saznanja da je OSA dokumentirala antidejtonsku djelatnost Dodika i Čovića s ciljem razbijanja BiH. Dodik je izgubio kontrolu jer je sasvim jasno da Buha polaže račune Ivaniću, a Čović je nezadovoljan jer ne može da instalira svoje kadrove

S druge strane, napadima na OSA-u i proizvođenjem afera, maskira se djelovanje srbijanskih i ruskih obavještajnih službi u BiH i političko djelovanje protiv BiH. Podsjetimo na ubacivanje obavještajaca iz Beograda u BiH, od kojih su dvojica progovorila nakon čega su ekspresno dobili otkaze, a protiv njih je podignuta optužnica zbog otkrivanja tajnih podataka.

OSA jeste ostala kao jedna od prepreka prijetnjama i razbijačima BiH, iako je sve jasnije da “američki proizvodi” u BiH – Oružane snage, pravosuđe i OSA doživljavaju tešku krizu izloženi žestokim napadima razbijača BiH kojih nisu pošteđeni ni Ustavni sud BiH, CIK i druge državne institucije

Ali, podsjetimo i na izjave Hoyta Briana Yeea, visokog zvaničnika američkog State Departmenta koji je u maju ove godine, govoreći pred Podkomitetom za spoljne poslove, poručio da je cilj SAD da promoviraju mir i stabilnost u regionu, te da su razvile više načina da odvrate “maligni uticaj Rusije”: “Etničke tenzije na Balkanu još jednom su počele rasti. Nedavno nasilje u Makedoniji podcrtava ozbiljnost njihovih političkih problema. Kako je napredak u dijalogu između Srbije i Kosova u zastoju, stabilnost na Balkanu ostat će ranjiva, bez neophodnih strukturnih reformi.” Upozorio je i da ruski napori uključuju ohrabrivanje manjeg entiteta Bosne i Hercegovine, Republiku Srpsku, na secesiju”: “Od suzavaca u kosovskom parlamentu, do izazova RS sa vlastima u Ustavnom sudu BiH, političari nacionalisti otvoreno testiraju demokratske norme i instutucije.” Upitan šta su po njemu ciljevi Kremlja u regionu, odgovorio je da je “veoma teško predvidjeti ili čitati misli ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu”: “Ali, mogu reći da nam se čini da su na osnovu pokušaja posljednjih mjeseci u regionu, težili povećanju uticaja, pokušali da ih odvrate od okretanja zapadnim institucijama, EU i NATO-u, te što je više moguće stvoriti zavisnost tih država od Rusije.”

Vruća kasna jesen – rana zima

Sinhronizirani napad na OSA-u reakcija je na (moguća) saznanja da je OSA dokumentirala antidejtonsku djelatnost Dodika i Čovića s ciljem razbijanja BiH. Dodik je izgubio kontrolu jer je sasvim jasno da Buha polaže račune Ivaniću, a Čović je nezadovoljan jer ne može da instalira svoje kadrove. U tekstu jednog portala bliskom HDZ-u i Draganu Čoviću napadaju se Hrvati koji rade u OSA-i jer, navodno, rade u interesu Bošnaka, čak se navode i imena “izdajica”: Rade Ivančić iz Duvna i Zdravko Čutura. Naravno, radi se o tome da u OSA-i trebaju biti postavljeni Čovićevi ljudi kao što su Dario Krezić i drugi poslušnici, među kojima je i zet koji pretendira na mostarski ured.

Očito gubeći konce – jer afera oko OSA-e u medijima traje već skoro godinu dana a nema naznaka da bi direktor mogao biti smijenjen i OSA stavljena pod njegovu i Čovićevu kontrolu – Dodik je prije nekoliko dana bio vrlo jasan u tome šta mu je cilj poručujući kako Zagreb i Beograd treba da poprave svoje odnose, iako nose teško breme prošlosti, “ali su se i okolnosti promenile u poslednjih 20-ak godina. Hrvati su dobili vlastitu državu, Srbi su dobili svoje dve države – Srbiju i Republiku Srpsku”

No, Dragan Čović u javnosti hladno tvrdi kako “OSA ne može voditi paralelne sisteme, te da ne može pratiti i prisluškivati člana Predsjedništva po potrebi i zadatku.” Istu retoriku koristi i Dodik tvrdeći, pored ostalog, da “Srbi tamo (u OSA-i, prim.aut.) i ne postoje. To je podanička komponeneta”. Pojedincima koji se ovih dana žale kako ih “neko” prisluškuje i prati, a nije malo takvih, očito nije poznata američka uzrečica da ono što možes reći na CNN-u govori i preko telefona.

Očito gubeći konce – jer afera oko OSA-e u medijima traje već skoro godinu dana a nema naznaka da bi direktor mogao biti smijenjen i OSA stavljena pod njegovu i Čovićevu kontrolu – Dodik je prije nekoliko dana bio vrlo jasan u tome šta mu je cilj poručujući kako Zagreb i Beograd treba da poprave svoje odnose, iako nose teško breme prošlosti, “ali su se i okolnosti promenile u poslednjih 20-ak godina. Hrvati su dobili vlastitu državu, Srbi su dobili svoje dve države – Srbiju i Republiku Srpsku. U realnim stvarima treba da se podržavamo, kao što mi ovde nastojimo pomoći ostvarenju prava Hrvata u BiH. Naša podrška nije iz bilo kakvih kalkulacija, nego to radimo jer želimo i za sebe ono što Hrvati traže.”

Podsjetimo, u (bezvrijednom) pismu koje je Dodik 27. oktobra 2016. uputio Ban Ki-Munu, generalnom sekretaru UN-a, naveo je pet ključnih osoba koje, po njemu, imaju veze sa radikalnim islamistima i na petom mjestu je sadasnji direktor OSA-e, a prvi je, naravno, Bakir Izetbegović.

Zanimljivo je da otvoreni napadi (preko medija) na OSA-u kreću neposredno nakon posjete direktora CIA Sarajevu, odnosno OSA-i. Prvog septembra 2016. EuroBlic je objavio da je u posjedu povjerljivog dokumenta “bezbedosnih službi koji je dostavljen najvišim srpskim zvaničnicima s obe strane Drine”, u kome se, prema pisanju ovog lista, navodi da “OBA sve više izmiče nadzoru i kontroli, kao i da ova bezbednosna agencija planira incidente u Republici Srpskoj i Srbiji.” Dalje stoji kako je “pokrenuta široka obaveštajno-bezbednosna operacija pod nazivom ’Vruća kasna jesen – rana zima’, koja se izvodi na tlu BiH i Srbije i podrazumeva široka područja aktivnosti koje provode obaveštajna i paraobaveštajna tela i organizacije (službe, agencije, nevladine organizacije, neformalne radikalne i ekstremne grupe, pojedinci-saradnici sa iskustvom). U pomenutom izveštaju takođe se tvrdi da ’otuđeni centri moći’ u OBA planiraju sedam kategorija obaveštajnih aktivnosti. Te aktivnosti, kako se navodi, kreću se od prikupljanja informacija, prisluškivanja i praćenja gotovo svih vodećih srpskih političara, pa sve do preduzimanja agresivnih akcija u Srpskoj i Srbiji.”

—

Tekst iz EuroBlica podigao je popriličnu prašinu u Srbiji i isti dan su ga prenijeli mnogi beogradski mediji, a prema nezvaničnim informacijama navodno je uslijedio i ekspresan sastanak predstavnika BIA-e s određenim srpskim predstavnicima u vlasti (ne iz SNSD-a) koji su morali odgovarati na pitanja ko, kako i zašto prisluškuje Vučića. Kako dokument EuroBlica nije privukao očekivanu pažnju u BiH, na scenu je stupio Nenad Stevandić, potpredsjednik Narodne Skupštine RS-a, saopćavajući javnosti kako je u njegov kabinet 16. decembra 2016. (četiri mjeseca nakon objavljivanja informacija u EuroBlicu) “stigla pošiljka sa oznakom tajno” u kome se govori o zloupotrebama u OSA-i?! Stevandić je rekao novinarima da je taj dokument uputio na adrese svih zvaničnika u RS i srpskim predstavnicima u zajedničkim institucijama BiH, tražeći da se ’utvrdi o čemu se radi, i da li je bilo zloupotrebe’.”

I cirkus je u BiH mogao početi, iako je od početka bilo očito da se radi o školskom primjeru proizvođenja afera. No, kulminiranju afere sigurno je pomogao i direktor OSA-e nemuštim odgovorom za N1 kako “ne zna” da li je sporni dokument originalan ili ne?! Nije pomoglo ni saopćenje OSA-e iz februara 2017. da je dokument (označen kao tajni) ukrao Dragan Savić, vozač bivšeg čelnika OSA-e (Riste Zarića, bivšeg zamjenika direktora OSA-e) i dostavio ga Stevandiću, zbog čega je suspendiran, a protiv njega pokrenut disciplinski postupak, te da će izvještaj o tome biti dostavljen i Tužiteljstvu BiH. Kao ni tekstovi u sarajevskim medijima da se radi o dokumentu pod nazivom “Prijedlog za zavođenje obavještajnog prodora” iz jula 2016. godine, koji se odnosi na akciju kodnog naziva “Ušće”, te da je Zajednička komisija za nadzor nad radom OSA-e državnog parlamenta, nakon sastanka sa čelnicima Agencije, utvrdila da su sve aktivnosti provedene u skladu sa zakonom.

Kako dokument EuroBlica nije privukao očekivanu pažnju u BiH, na scenu je stupio Nenad Stevandić, potpredsjednik Narodne Skupštine RS-a, saopćavajući javnosti kako je u njegov kabinet 16. decembra 2016. (četiri mjeseca nakon objavljivanja informacija u EuroBlicu) “stigla pošiljka sa oznakom tajno” u kome se govori o zloupotrebama u OSA-i?!

No, sigurno je da je do kulminacije afere u vezi sa OSA-om došlo otkrivanjem da je Nikola Špirić, predsjednik Komisije za nadzor rada OSA-e u maju falsificirao dokument, koji je potpisao kao predsjednik i poslao ga OSA-i. Naime, nakon što je Komisija odbila Špirićev prijedlog da se zbog afere Ušće otvori istraga protiv direktora OSA-e, uslijedila je prijava protiv direktora OSA-e od Damira Bevande (kadar HDZ-a), glavnog inspektora OSA-e u kojoj ga je optužio da mu je direktor zabranio da vodi istrage na području Hercegovine!? Komisiji je onda pisao direktor OSA objašnjavajući da je Bevanda djelovao samostalno, te da je ucjenjivao osobe koje je obrađivao!?

Komisija jeste nekoliko puta raspravljala o dešavanjima u OSA-i, ali nikakvi zaključci nisu donešeni, što nije spriječilo Špirića da ih sam napiše 8. maja. Iako je odgovornost pokušao prebaciti na druge, kako su mediji objavili, demantirali su ga zapisnici sa sjednica Komisije. Uslijedila je burna rasprava na sjednici Parlamenta BiH i podjele zastupnika na one koji su za Špirićevu suspenziju i one koji su protiv. U zahtjevu za suspenziju Špirića među najodlučnijim je bila Aleksandra Pandurević, zastupnica SDS-a. Iako je većinom glasova prihvaćen Pandurevićkin zahtjev za privremenu suspenziju Špirića s mjesta predsjednika Komisije, protiv su, uz njegove stranačke kolege, bili Saša Magazinović iz SDP-a BiH i Damir Arnaut iz SBB-a, tvrdeći kako poslovnik ne poznaje mogućnost suspenzije, a uz Špirica su bili i Senad Šepić, Sadik Ahmetović i Salko Sokolović?!

Teško je prognozirati, s obzirom na veliki broj dešavanja i aktera uključenih u aferu oko OSA-e kad bi se mogao završiti ovaj obavještajni cirkus, ali očito da do toga neće dođi bez uplitanja predstavnika međunarodne zajednice, posebno američke administracije, jer očito da se radi o budućnosti razvoja unutrašnjih odnosa koji su vrlo neizvjesni u sigurnosnom smislu. OSA jeste ostala kao jedna od prepreka prijetnjama i razbijačima BiH, iako je sve jasnije da “američki proizvodi” u BiH – Oružane snage, pravosuđe i OSA doživljavaju tešku krizu izloženi žestokim napadima razbijača BiH kojih nisu pošteđeni ni Ustavni sud BiH, CIK i druge državne institucije.

Dva su paralelna procesa razbijanja BiH: jedan je urušavanje bh. institucija, a drugi blokada svih procesa iz BiH prema EU i NATO-u. Ukoliko predstavnici međunarodne zajednice ne zaustave razbijanje i izazivanje nesigurnosti u BiH pomognuto faktorima iz vana (i iz susjedstva), procesi koje međunarodna zajednica vodi u Crnoj Gori, Makedoniji i Kosovu, posebno oko ulaska u NATO, bit će bezpredmetni, jer ruski uticaj na Balkanu, itekako, može imati značaj na Balkanu ukoliko se jako pozicionira u BiH, odnosno u Republici Srpskoj. A svi koji misle da mogu imati miran i siguran region bez stabilne i sigurne Bosne i Hercegovine pogrešno misle.

(Dženana Karup Druško, Avangarda)