Skip to main content

Branka Prpa: Imamo državu kojom vladaju diletanti

Aktuelno 17. феб 2019.
5 min čitanja

Kampanja „Budućnost Srbije“ odgovor je na građanske proteste i manevar vlasti u kojem „nema političke artikulacije budućnosti“, izjavila je u intervjuu FoNetu istoričarka Branka Prpa i ocenila da Aleksandar Vučić „svih ovih godina pokušava da izgradi kult ličnosti, radeći na njemu svakodnevno“.

Ona je protumačila da Vučić misli da mu je vlast ugrožena, „pa će verovatno raspisati izbore, jer mu je i prethodnih godina to bila taktika“.

Na delu je Vučićeva politička ofanziva, koja mnogima deluje kao defanziva, konstatovala je Prpa i predočila da „on svih ovih godina pokušava da izgradi kult ličnosti, radeći na njemu svakodnevno“.

Prema njenom stavu, fundamentalna razlika između Josipa Broza i Vučića je u tome što je „Josip Broz imao i položajni i stvarni autoritet, dok Vučić ima samo položajni autoritet“.

Obrazlažući tu tezu, Prpa je ukazala da „autoritet aktuelnog predsednika Srbije nije rezultat masovnog opredeljenja, već je izboren u klasičnoj političkoj utakmici, na način koji mnogi smatraju nepoštenim“.

Kako je rekla, „ta vrsta manipulacije u načinu na koji je došao na vlast i eliminisao sve svoje rivale govori o čoveku koji je sa vrlo malo skrupula napredovao u svom političkom životu„.

Uporedivši Vučićev „kult“ sa Miloševićevim, ona je primetila da predsednik Srbije „nema tu masovnu podršku“ i podsetila da je Miloševićeva vladavina „infrastruktruno bila nasleđena od bivšeg Saveza komunista“.

Taj je aparat, ako ništa drugo, bio „kompetentan za neke oblasti kojima se bavio, a danas je sve razoreno„, konstatovala je Prpa, uverena da „imamo državu kojom vladaju diletanti, da imamo sveopšti diletantizam, koji je za državu strašno opasan, opasniji od korupcije“.

Ona smatra da je Vučićeva „masovna popularnost“, nastupila posle hapšenja Miroslava Miškovića, „kratko trajala“ i da je bila posledica „klasične političke demagogije i jeftinih trikova o pravednom društvu budućnosti“.

Prema Prpinom obrazloženju, Vučić ima podršku biračkog tela zasnovanu na procentima, „a pri tom pola Srbije ne učestvuje u političkom životu, 50 procenata ljudi ne glasa, tako da je pitanje kakav je to legitimitet zasnovan na polovini od polovine biračkog tela“.

Poredeći dva paralelna procesa u Srbiji, kampanju „Budućnost Srbije“ sa jakim vođom, i građanske proteste, koji nemaju lidera, ona je napomenula da se, „kada je reč o vođama, ne razlikujemo trenutno od drugih“. Kako je podsetila, „u svetu su partije danas uglavnom liderske i praktično samo takve grupacije i dolaze na vlast“.

„Ako može Amerika, može i Srbija“, prokomentarisala je Prpa, ali je naglasila da se, istovremeno, odvija jedan potpuno novi oblik političkog organizovanja, koji omogućavaju društvene mreže.

Te organizacije „od mreža završe na ulici, kao poliitčki pokreti“, precizirala je ona, uz prognozu da je u tome „budućnost politike i demokratije, dok su liderske partije velika zamka za demokratiju svuda u Evropi“.

Prpa francuskog predsednika Emanuela Makrona, koji nije imao partiju kada se kandidovao, vidi kao nosioca te „početne artikulacije jednog novog oblika političkog organizovanja“. Govoreći o istorijskom kontekstu, u kojem se građani u Srbiji decenijama organizuju oko vođa, ona je uočila da „imamo problem sa našom istorijom i da smo neprestano đaci ponavljači“.

„Danas živimo i elaboriramo iste probleme kao i pre 100 godina, a čak smo manjih intelektualnih i kreativnih kapaciteta nego pre“, ocenila je Prpa, što znači da „retardiramo u odnosu na ono što je već dostignuto“.

Kako je upozorila, „kada neprestano imate proces građenja, pa destruktivnog razgrađivanja, imate diskontinuitet u društvenom razvoju, što je pogubno za društvo i državu“. Prema rečima Prpe, danas smo u „apsolutnom diskontinuitetu“ u svim oblastima, počev od izgleda Beograda sa novogodišnjom rasvetom sredinom februara, preko kulturnih i visokoškolskih insititucija, do naučne oblasti“.

Ona smatra da je suština „da smo, u odnosu na pre 50 godina, u regresiji i da u tom smislu ne mogu ni da se prave analogije, već samo komparativne analize“. Opisujući slikovito tezu o istom krugu pitanja u kojem se Srbija vrti decenijama, Prpa je konstatovala da se na primeru Srbije „teorija relativiteta dokazuje kao aposlutno tačna“.

Prema njenom obrazloženju, „suštinski vreme ne postoji, ono je uvek jedno te isto vreme, samo ga mi kroz protok našeg života doživljavamo kao protok vremena“.

Ako živimo „isto ono što smo živeli pre 20 godina, onda imamo ozbiljan problem ili sa našim intelektualnim i umnim kapacitetima, kao pojedinci, ili imamo problem da izađemo iz tog začaranog kruga u kojem se vrtimo više od tri decenije“, rekla je Prpa. Ona primer za to vidi i u položaju novinara i medija, gde se, posle skoro dve decenije, vraćamo istoj situaciji kao onoj u kojoj je ubijen Slavko Ćuruvija, sa kojim je živela.

Prpa je, pozivajući se na slučajeve nedavnog govora mržnje i napada na novinare Gordanu Sušu, Nedima Sjedinovića i Dragana Janjića, upozorila na opasan način na koji se „predstavnici medija koji su agitprop Vučićeve vlasti obračunavaju sa novinarima“. Ona je podsetila da su „takvo ponašanje i takav govor u javni prostor uveli nacisti u Nemačkoj, koji su sa govornica čoveka mogli nazvati svinjom i lagati bez ograda“.

U ovoj zemlji su novinari ubijani, „to smo gledali kod Miloševića“, naglasila je Prpa, svedokinja u procesu za ubistvo Ćuruvije, koji još traje. Podsetila je, pri tome, na činjenicu da je „ovaj čovek, koji je sada predsednik države, bio ministar informisanja kada je donet najrepsresivniji Zakon informisanju u istoriji štampe u Srbiji“.

Ako imamo takav kontekst, onda kao društvo, prema rečima Prpe, „ne možemo biti pasivni prema napadima na novinare, koji dolaze iz mreže medija pod kontrolom Srpske napredne stranke, uključujući i Javni servis Srbije“.

Uostalom, kako je napomenula, „ne treba zaboraviti da je Slavko ubijen posle teksta u Politici ekspres koji je pročitan u Drugom dnevniku RTS“.

Kao istoričarka koja se bavi ulogom elita u društvenim procesima, ona smatra da u Srbiji postoji i problem „elita, bilo da je reč o vladajućim, ili intelektualnim elitama, koje bi trebalo da čine skupinu najboljih i daju odgovore na izazove vremena“.

Prpa je, međutim, uočila da „mase oponašaju elite, a ako su one loše, ne može se očekivati ni od masa da budu bolje“. „Ipak kod nas se dešava obrnut proces, u okviru nečeg što je po definiciji elita imate tako loš kvalitet, da mase pokazuju veću kreativnost u odgovorima na izazove vremena od njihovih elita“, istakla je Prpa.

Povodom Vučićevog stava da ne želi da razgovara sa opozicijom, ali i poruka opozicije da Vučića podržava svako ko nije sa njima, ona je ocenila da nemamo dobru opoziciju, koja je „difuzna, nedefinisana i pačvork raznih političkih ideja i ideologija“. Kada se kaže opozicija, „podrazumevalo bi se da je reč o bloku sa snagom da izvrši ozbiljnu promenu“, objasnila je Prpa, koja smatra da „opozicija mora da se artikuliše nezavisno od Vučića“.

„Ne možete celu svoju političku strategiju zasnovati samo na kritici druge politike ili ličnosti“, razjasnila je Prpa, sugerišući da se mora reći „šta se nudi kao alternativa i kakva je politička strategija“.

Koja je to, kako je precizirala, politička vizija Srbije kako bi čak i Vučićeve pristalice „stavile prst na čelo i rekle možda je ovo bolja opcija od one koja je na vlasti“. Upitana o raspletu aktuelne situacije, Prpa je naglasila da je „važno imati na umu i unutrašnji i širi kontekst“ i retorički upitala „da li bi Vučić bio na vlasti da nema evropskog konteksta koji ga drži na tom mestu?“

Prema njenom stavu, „Evropa je apsolutno, bez ikakave dileme, zaboravila sve ono zbog čega se rušio Milošević i igra kao frivolni igrač tanga“.

„Takav odnos prema Srbiji nas je vratio unazad, u vreme koje smo mislili da smo 5.oktobrom, kao ljušturu, ostavili iza sebe. Vraćanje u to je katastrofalno za budućnost“, zaključila je Prpa.

(FoNet)